Osnivanje današnjeg rukometnog kluba događalo se u otežanim okolnostima, početkom Domovinskog rata i u očekivanju priznanja Republike Hrvatske. Bio je rat i aktivnosti su se dogovarale privatno po inicijatora kluba. Bilo je podosta problema oko organizacija utakmica, odlaska na gostovanja i odigravanja utakmica u Karlovcu.Većinu treninga i utakmica igrali su u Jastrebarskom jer je Karlovac bio pod stalnom uzbunom zbog granatiranja. Od tada do danas je prošlo više od tri desetljeća, od formiranja ekipe koja je danas u natjecanju 1. HRL, odnosno Paket24 Premijer lige.

Nije bilo puno vremena jer prvenstvo je bilo na pragu. Cijela sezona 1991./92. odigrana je u proljeće 1992. jer se prvi dio natjecanja nije mogao odigrati zbog početka rata u Hrvatskoj. Tek kada je klub dobio ime, RK Karlovačka pivovara, mogla se izvršiti prijava prema HRS-u, krenuti u nabavu sportske opreme i rekvizita, početi slagati ekipu za natjecanje, osigurati dvoranu za trening i odigravanje utakmica.

Na jesen 1992. započelo je natjecanje u 1A HRL gdje je među 12 ekipa igrao i RK Karlovačka pivovara. Pod imenom RK Karlovačka pivovara klub je sredinom ožujka 1992. odigrao svoju prvu službenu prvenstvenu u natjecanju 1B Hrvatske rukometne lige i to u gostima s RK Metković-Mehanikom u Metkoviću.

Ideju za osnivanje prvog gradskog Rukometnog kluba Karlovačka pivovara, s obzirom na to da su do tada postojali kvartovski klubovi, dao je Miloš Đanković. Inicijatori su bili, pored već spomenutoga Đakovića, još i Nikola Lulić, Nikola Gerovac, Vlado Madžarac i Ferdinand Kovačić. U to vrijeme od 1992. do 1996. godine tvrtka Karlovačka pivovara na čelu s direktorom Ljudevitom Mejaški je pronašla interes i financijski je pratila je klub. Dakako, nikako se ne može zaobići ni činjenica da je ideja podržan od gradske vlasti, politike. Važno je za naglasiti da je rukomet te 1992. po prvi put u povijesti dobio sponzora koji je u Karlovcu omogućio stvaranje jakog kluba, dobre uvjete za kvalitetnije natjecanje i bolju organizaciju kluba.

Osnutak današnjeg kluba veže se s 1992. godinom i bio je slijednik RK Jugoturbina sa Švarče koji je kvalitetom u tom trenutku, a radi se o 1988. i 1989. godini, naslijedio ORK Dubovac u tadašnjoj Hrvatskoj ligi. No, klub ima puno dužu tradiciju koja je kulminirala stvaranjem nove države. Kada ORK Dubovac 1992. iskazuje želju za uključivanjem u rad RK Karlovačke pivovare, uz pristanak tvrtke Karlovačka pivovara dolazi do dogovora oko pripojenja po uvjetima koji su bili dogovoreni i sve to se zapisnički konstatira. Uvjeti – RK Karlovačka pivovara nastavlja tradiciju ORK Dubovca, a kostur momčadi je igračka kvaliteta RK Jugoturbine.

Činjenica je da je spajanju dva kluba, Jugoturbine i Dubovca, prethodilo igračko slabljenje ORK Dubovca koji je ispao iz Hrvatske lige te igračko osnaženje RK Jugoturbina. Iz ORK Dubovca i igrački ojačali RK Jugoturbinu bili su Ivan Pavlaković, Milan Ratković, Zdravko Štedul, Tihomir Magdić, Denis Vukić, Dražen Keča, braća Alen i Damir Samaržija. S Jugoturbinašima Dubravkom Strnićem, Draženom i Darkom Matovina, Nenadom Gojsovićem, Daliborom Vujaklija i Daliborom Mrzljakom čine igračku okosnicu RK Karlovačka pivovara. U momčadi RK Karlovačka pivovara igra i nekolicina mlađih iskusnijih igrača poput Gorana Vinovrškog i Tihomira Katića. S igračima koji su klubu pristupili izvan Karlovca nosili su momčad svih tih godina. Jedan dio mlađih igrača igra za drugu momčad RK Karlovačke pivovare. Uz igrače seniorske momčadi tih godina stasalo je puno nadarenih igrača, kadeta i juniora. Iz Rukometne škole izašli su: Huljina, Ostarčević, Dinko Đanković, Rizzi, Laskač, Stojković, Batinić, Višnić … Mnogi od njih bili su članovi mlađih selekcija rukometne reprezentacije.

U još ratnoj 1995. za RK Karlovačku pivovaru su potpisala dva stranca, Valdis Labanovskis reprezentativac Latvije i vratar Almantas Savonis reprezentativac Litve. Ostavili dubok trag u karlovačkom rukometu. Crikveničanin Darko Franović bio je poseban igrač, kapetan ekipe. Skoro Karlovčanin jer je jedan od igrača koji se najduže zadržao u Karlovcu, od 1992. do 1998. godine. Godine 1994. nastupio je za reprezentaciju na EP-u u Portugalu gdje se okitio brončanom medaljom. Valner Franković i Vladimir Šujster kao članovi Hrvatske rukometne reprezentacije pozlatili su se na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine. Svakako treba spomenuo još i Rudolfa Tonkovića, Marija Dubovečaka, Darka Šipoša, Sanimira Radeka, Jasenka Hegića, Igora Jagačića, Sekulića, Pejića, Prcu, Špoljarića, Martinovića, Halkića, Meničanina, Maraša …

Treneri su bili Nikola Gerovac, Damir Čavlović, Miloš Đanković, Damir Poljak, Zdravko Štedul, Nikola Lulić, Boris Dvoršek, Stjepan Obran, Silvijo Ivandija, Dragomir Požega, Tatjana Rašić.

Najuspješnija godina karlovačkog rukometa bila je 1995./96. kada su bili najbliže RK Zagrebu, tadašnjoj RK Croatia banci. RK Karlovačka pivovara bila je druga na ljestvici 1A Hrvatske lige, igrali su i finale Kupa u Karlovcu s istim klubom. Godine 1995. igrao se Kup pobjednika kupova s francuskim Olympiq Marseilleom. Glavna zvijezda bio je Jackson Richardson, tada najbolji igrača svijeta. Međunarodne kup utakmice igrane su još i s gruzijskim Khalketi, skopskim Metalurgom i njemačkim Tusem Essen, a u Kupu EHF sa Slask Wroclaw i Prato iz Italije. U veljači 1994. odigran je susret osmine finala EHF Challenge Cupa između Karlovca i šabačke Metaloplastike.

Početkom 1992. klub je bio RK Karlovačka pivovara, od 1996. je RK Karlovačka banka, a od 1998. godine do danas je HRK Karlovac.